nedjelja, 30.08.2009.
Tko sam ja?
Vruće je ovdje... Onako, prevruće. Lijena sam. Gledam malo u tipkovnicu, malo u nokte prekrivene lakom koji se guli. Barem su zanimljivi, donekle. Nosnice su mi ispunjene mirisom sumpora. Neugodno.
Možda vas naslov zbunjuje. Može biti da bih trebala odgovoriti na pitanje koje je retoričko. Kako definirati čovjeka, osobu u par rečenica. I zašto to pokušavamo? Uvijek tražite kalup koji mi odgovara i ne shvaćate, da sam ja tek komad gline što se prvo rastopio, a sada se suši na suncu. Ako sam nečijih ruku djelo, autor je nepoznat. Ne želim se mjenjati, volim biti biće kakvo jesam. Nagli rezovi ne donose uvijek dobro. Ponekada su prebolni. Dopuštam ja promjenama da dođu do mene, ali masa iz koje se gradim uvijek je ista. Dodatci se mogu mjenjati, ali stvar će u suštini ostati ista.
Možda ipak vjerujem onoj: "Vuk dlaku mjenja ali ćud ne." Ako tražite da promjenim svoje odijelo, prije ili kasnije biti ću prisiljena promjeniti se iznutra. Dakle, nedam vam ništa. Kad staviš prst u vatru, plamen ti često zahvati i trup. Moji stavovi i razmišljanja su još presviježi, i nisam spremna izložiti se riziku... Kada se sve malo slegne, uhvati se i bude čvršće, dati ću bilo kome ono što mislim na uvid. Naravno, za to vrijeme spremna sam saslušati, savjetovati, samo nedam sebe cijelu.
Što vi mislite? Zar nije bolje ne dirati ideju u ranoj fazi, već ju pustiti da se promjeni i slegne i tek onda ju ostvariti? A možda bi spontanost bila bolja?
- 16:08 -
Komentari (15) - Isprintaj - #